Sedam sačuvanih mansardnih kuća na Vijencu S.H. Gutmann u Belišću izgrađene su u razdoblju 1890. – 1895. godine. Građene su masivnom opekom starog formata s vapnenim mortom i pokrivene biber crijepom. Imaju prizemlja i vanjska drvena stubišta s klanderom ( udomaćeni izraz za stubišni podest ) s obje zabatne strane kojima se ide u potkrovlje gdje se nalaze četiri prostorije. U svaku se ulazi iz hodnika, a smještene su u nizu na jednoj strani potkrovlja. Podjednake su veličine u svim kućama. Prizemlja su kao i potkrovlja rađena po jednoj tlocrtnoj shemi. Prvotno su pravilnog pravokutnog oblika s po četiri stana, a počeci dogradnji kojima ove kuće obiluju i znatno narušavaju izvornost objekta, dokumentirano su vidljive već u planu vodovodne mreže iz 1908. godine. Za kuće u “Pekmezici” karakteristični su bili i vrtovi uz njih te drvene ograde kojima su okućnice bile ograđene. Žargonski naziv “Pekmez ulica” je dobila iz razloga što se nekada u dvorištu tih kuća u velikim kotlovima kuhao pekmez od bobica bazge, čiji se miris širio cijelom ulicom. Taj naziv Belišćani koriste i danas. Zanimljivo je spomenuti i stabla oraha koja su bila zasađena uz kuće, odnosno cestu, te grmove hortenzija koje su obilno cvjetale u hladu oraha i niz godina uljepšavale “Pekmezicu”.